Tekorã mbohapygua
Papapykuaápe, tekorã mbohapygua heꞌise oñemyatyrõha jeporandu jotuichakue rehegua mbohapy tekotee (karaiñeꞌẽme: valor) ojekuaáva ha peteĩ ndojekuaáiva (karaiñeꞌẽme: incógnita) apytépe. Omohenda peteĩ tysyikue térã jotuichakue jokuaa (karaiñeꞌẽme: relación de linealidad o proporcionalidad) umi tekotee apytépe.
- Tekorã mbohapygua haꞌe ñemonguꞌe ojejuhu hag̃ua tembirai (karaiñeꞌẽme: término) irundyha peteĩ jotuichakue rehegua ojeikuaávo ambue mbohapy.[1][2][3]
Tekorã mbohapygua ojekuaavéva haꞌe tekorã mbohapygua hekopeteĩ hesete, jepémo oĩ avei tekorã mbohapygua hekopeteĩ guevi ha tekorã mbohapygua hekoheta. Tekorã mbohapygua iporukuaaitereíva kasokuéra papapykuaaguápe ndahasýigui ojepuru ha oñekumby hag̃ua.
Tekorã mbohapygua hekopeteĩ
[jehaijey | emoambue kuatia reñoiha]Tekorã mbohapygua hekopeteĩme, oñemopyenda jotuichakue jokuaa mokõi tekotee ojekuaáva apytépe ha, jaikuaáramo tekotee mbohapyha ‘X’, oñembopapapy tekotee irundyha Y. [4]
Jotuichakue jokuaa ikatu hesete térã guevi hína. Peteĩ tekotee hetave A reheguápe guarã oĩramo peteĩ tekotee hetave B rehegua, heꞌíta hesete ha, peteĩ tekokuaa hetave A rehegua ojokuaáramo peteĩ tekotee saꞌive B reheguápe, heꞌíta guevi.
Tekorã mbohapygua hekopeteĩ hesete
[jehaijey | emoambue kuatia reñoiha]
Tekorã mbohapygua hekopeteĩ hesete[5] oñemopyenda peteĩ jotuichakue jokuaa, upévare pyaꞌe ojehechakuaa:
k haꞌehápe jotuichakue pytaha. Pe jotuichakue ojeguereko hag̃ua, A ojupiha reheve ojokuaaraꞌã B ojupiha jotuichakue upeichaguaitépe. Kóva ikatu ojehechauka kóicha:
Upéi heꞌi A hína jotuicha hesete B ndive, X haꞌe Y ndive háicha, Y ojojahápe B mboheta X rehe, oñembojaꞌóva A rehe.
Toñemoꞌãmína oñeporanduha koꞌãva:
|
Ko jeporandu oñeikumby kóicha: jokuaa hesete hína, oñeikotevẽta haguére, koty papapy tuichave jave, hetave pintúra, ha péva ojehechauka kóicha:
Koꞌápe ikatu ojehecha techapyrã tekorã mbohapygua hekopeteĩ hesete ojeporúva rehegua.[5][6]
- ↑ 20, ed (2100) (en español). Tratado de aritmética. Editorial Bruño. pp. 187. ISBN 978-84-216-0196-9.
- ↑ (en español) Tratado completo de aritmética. 1. 1797. pp. 72.
- ↑ Imprenta Nacional Madrid, ed (1839) (en español). Tratado elemental de aritmética. (Tomo 1). 5. pp. 288.
- ↑ (en español) Compendio de matemática básica elemental. Editorial Tébar, S.L.. 2008. pp. 49. ISBN 978-84-7360-294-5.
- 1 2 https://matematicasgratis.com/regla-de-tres/
- ↑ «Archive copy». Archivado desde el original, el 2024-02-21. Ojehechákuri árape: 2025-08-28.
Manduꞌapy
[jehaijey | emoambue kuatia reñoiha]- Varas, Antonio (1801). en la imprenta de la viuda de Ibarra. ed (en español). Aritmética y geometría práctica de la Real Academia de San Fernando. pp. 106-120.
- Bils, Benito (1839). Viuda de Joaquín Ibarra.. ed (en español). Principios de aritmética de la Real Academia de San Fernando. pp. 149-154.
- Contreras, Manuel María (1884). Imp. J.F. Jens. ed (en español). Elementos de aritmética razonada: escritos para use de los alumnos de la Escuela nacional preparatoria (6 edición).
- Equipo Rosalía de Castro, ed (1997) (en español). Proporcionalidad y regla de tres, iniciación, Educación Primaria (1 edición). Editorial Escudo, S.L.. ISBN 978-84-89833-33-3.
- Nogueira, Gerardo (2003) (en español). Problemas de Regla de Tres. Imaginador. ISBN 978-98-75202-08-5.
- Teresa, M. Dal (2004) (en español). 200 Ejercicios de Regla de Tres. Imaginador. ISBN 9789875202566.
- Ballester Sampedro, José Ignacio; Ballester Sampedro, Francisco Javier. Ballester Sampedro, Sergio (2008) (en español). Ejercicios de proporcionalidad en secundaria (1 edición). Liber Factory. ISBN 978-84-9869-658-5.
- Margallo Toral, José (2010) (en español). Matemáticas, 3 ESO (1 edición). Editorial Editex, S.A.. ISBN 978-84-9771-427-3.